Nestajanje
Premisa 1
Na postu o mentalitetu palanke NF mi je ostavio sljedeći komentar:
"pamtim sve te "slučajeve" i sve te SS likove. frljića nažalost nisam gledao, ne idem više gdje ne smijem s psom, ali kad sam vidio tko je protiv njega znao sam da ima nešto u njemu ;) bio sam kad su opskurni likovi prosvjedovali ispred kazališta, smijali smo im se, jedan je poslije izabran onako polupismen u gradsko vijeće".
Što me sjetilo da odgovorim praktičnim primijerom kad je bila vatrena linija u komentarima ispod premijerno emitirane prve epizode HBO-Europe projekta serije "uspjeh"
"Ma da, svi ti SS likovi operiraju na sličnim mentalnim sklopovima. Dat ću jedan konkretan primijer kad je izašla serija "uspjeh" premijerno je prva epizoda emitirana na nekom youtube kanalu i naravno premijerno sam pogledao pa sam nakon toga skrolao u komentare i imao što čitat. Replicirao sam kratko-desničari po običaju baljezgaju pizdarije. Na što sam dobio repliku "ako se nekome nešto ne sviđa-automatski je desničar?" Pa sam morao crtati i onima koji su pali s marsa zašto su to desničari. "Pogledaj kakva su to etiketrianja u komentarima počevši od toga kak sraćkaju da se "previše psuje zašto se psuje itd to su takvi licemjerni mantalni sklopovi koji se zgražavaju nad psovačinom a svaka druga riječ im je neka psovka-a psovke su realnost pa normalno da će ih ozbiljna serija imat. Pogledaj druge "argumente" "Tanović je jugoslavenčina" "sramota za Hrvatsku" "samo se pljuje po Hrvatskoj"...zar takve šuplje izjave ne dolaze isključivo iz desnog političko-ideolloškog tabora.? Da se nekome nešto ne sviđa a da ne mora nužno biti pripadnik desno-konzervativnih struja stoji samo je bitna razlika u tome kako argumentira (ili ne argumentira) svoje nesviđanje. A ovdje je očito kakve se prizemne etikete lijepe na konto redatelja i samog projekta kao takvog-ne postoji nikakav konkretan argument zašto im se ne sviđa u čemu su kratki spojevi što točno ne odgovara scenografski/režiserski/redateljski samo priglupa ideološko-politička prizemna etiketiranja za koja je očito da ne mogu doći od nijednog drugog mentalnog sklopa nego od desnog. Stvar je kristalno jasna".
Evo još malo idealnog primijera plitkih umova nadovezujem se u neku ruku na gore linkani post ne bez razloga.
Premisa 2
A zašto se na to nadovezujem? Da konkretiziram.
Slikano 7.12. na dan nabavke ulaznica, onaj ludi period kad svi ko sumanuti odlaze kupovati ulazince za onu baletnu bljuzgu "orašar" stvarno ne znam što
je u tome tako zabavno konstruktivno i kvalitetno ali znam da zbog toga pate dramske predstave. Elem stojim tako u redu za kupovinu ulaznice dok se ovi
ispred navlače oko "orašara" i prolaze mi kroz glavu intelektulno deficitni komentari koji su produkt uzimanja na metu predstava. U raspravama oko pedofilije u crkvi uvijek se kao "argument" poteže premisa da ih ima i izvan crkve. Istina ima, ali sad o njima ne vodimo raspravu. Konkretno o tom tipu zlostavljanja koje se događa unutar 4 zida je ova predstava.
"Dramski tekst "Nestajanje" Tomislava Zajeca priča je o suvremenoj obitelji koja naoko djeluje skladno, no ispod površine se naziru pukotine koje polako otkrivaju što se dogodilo u prošlosti. Karlo (Krešimir Mikić), ugledni znanstvenik i uzoran suprug i otac, krije svoju pravu, predatorsku prirodu. Njegov krimen otkriva se kroz odnos s Markom (Marin Klišmanić), dječakom oštećenog sluha koji se polako pretvara u osobu koja nestaje".
Premisa 3
Moć vizualizacije je čudo. Imao sam u ovih nepunih 6 godina bloganja postova na relaciji film-predstava ovdje u konkretnom slučaju se radi o kazališnoj adaptaciji filmskog klasika
a u konkretnom primijeru o dvije različite stvari nevezane osim po tom jednom principu. Matanićev triler "ćaća" iz 2011. o pomirivanju prošlosti i sadašnjosti u kojem se otkriva mračna obiteljska tajna. Ta mračna tajna iz prošlosti je poveznica-ista stvar koju uključuje "nestajanje" s razlikom da je "ćaća" refleksija prošlosti na sadašnjost (a neposredno i na budućnost tu je film odsječen ali poznato je samo po sebi) a ovdje se sve događa o sadašnjosti. Obećavajuće je bilo od samog početka, i prije fotki sa probi i to iz više razloga.
1.GLUMAČKA POSTAVA-Koja je izvanredna i uvijek izvuče maksimum maksimuma iz dodijeljenih uloga.
2.PODIJELA ULOGA-S moje promatračke pozicije izvanredno su podijeljene i svi su iz njih napravili uvjerljivu scenu.
3.NAPETNICA I PRIJE POČETKA-Sam kratki sadržaj predstave je bilo nešto što već samo po sebi obećaje tim više što se dotiče važne teme o kojoj se u principu ne govori puno.
4.VIDEO-NAJAVA-Od samog početka obećavajuće, ne mogu ju ovdje proslijediti jer na yt kanalu nije dostupna, samo na službenom instagram accountu HNK s kojeg su napravljene screenshot fotke koje ću ubaciti. Iz njih se vide scene koje odgovaraju predstavi s konotacijama zlostavljanja unutar 4 zida dramatični kadrovi napetost i tenzije. Iako ovakve stvari neki vide kao spojl za mene to osobno nije. Ovo je vizualno upoznavanje niti sa predstavom, radnjom situacijama nego sa scenografijom i ekipom glumaca/glumica na probama prije predstave. To je još dodatni poticaj za gledanje kad se pored svega navedenog dobije i taj vizualni koncept scene gledanje ovog samo mi je pojačalo bunt nestrpljivosti da vidim predstavu u najkraćem roku-par dana prije njene premijere.
HNK ZAGREB-INSTAGRAM VIDEO SCREENSHOT
Video iz kojeg su izrezane scene je više kao spot, nažalost scenske interakcije su bez zvuka-samo sa depresivnom podlogom u pozadini koja odgovara crnjaku koji je šablona predstave.Iz scenskog pokreta se čitaju tenzije napetost prepucavanje na rubu žestokog konflikta unutar rodbinskog privatnog prostora, jedna od onih trailer-najava koja upoznaje vizualno sa scenografijom ne ostavljajući prostora za neki spojl. Slično kao sa trailer-najavama novog filma koji vabe na gledanje samom brzinskom ponudom vizualnog sadržaja. Sad sam u fazi kad znatiželja kuha na najjače i više nego kad se išlo po ulaznicu početkom dvanaestog. Činjenica uz koju se još može dodat viđenje redateljice.
“Nestajanje je najkompletniji tekst Tomislava Zajeca. Njegova dramaturgija isprepliće scene, emocije i stanja koja se usidruju u lica. Više je likova prisutno na sceni, ali ona nisu nužno u istom prostoru, a kamoli vremenu. To je uvijek veliki izazov za redatelja, ali u ovom slučaju mi je bilo najmanji problem naći uporište u Zajčevim zadatostima.
Komad se bavi tajnama koje nosimo u sebi, društvenim i socijalnim maskama i koliko su nam zapravo važne te što se događa kada maske nužno padaju u vodu. Govori i o poremećaju ličnosti i devijacijama. Kako bi glumci i cijeli umjetnički tim shvatili svijet terapeutike, u procesu im je pomogla i klinička psihologinja Iva Žegura.
Zajec je napisao izvanredno sva ženska lica. Osobno sam se pronašla u svakoj od njih. Žene su u ovom slučaju zapravo žrtve okolnosti, a Zajec im daje točno onu poziciju koju danas imaju u društvu.
Sukob dva muška lika, Karla i Marka, toliko je jak da mi se čini da takav muški duel u dramskoj literaturi nismo imali od Gospod Glembajevih.”
Komad se bavi tajnama koje nosimo u sebi, društvenim i socijalnim maskama i koliko su nam zapravo važne te što se događa kada maske nužno padaju u vodu. Govori i o poremećaju ličnosti i devijacijama. Kako bi glumci i cijeli umjetnički tim shvatili svijet terapeutike, u procesu im je pomogla i klinička psihologinja Iva Žegura.
Zajec je napisao izvanredno sva ženska lica. Osobno sam se pronašla u svakoj od njih. Žene su u ovom slučaju zapravo žrtve okolnosti, a Zajec im daje točno onu poziciju koju danas imaju u društvu.
Sukob dva muška lika, Karla i Marka, toliko je jak da mi se čini da takav muški duel u dramskoj literaturi nismo imali od Gospod Glembajevih.”
Kupila me usporedba s glembajevima (pored svega drugog gore navedenog) što je projekt kao šablonu u neku ruku imao Krležin predložak tim više je ovo
trebalo pogledati, što je refleksija priče ipak suvremena rađena jednim djelom po šabloni glembajevštine. Očito se osim konkretnih usporedbi sukobljavanja određene stavke svode i na same koncepcijske sličnosti koje su ih potencirale. Kompleksnost konkretne teme povremeno traži profesionalne intervencije
"Glumcima pripremama za predstavu "Nestajanje" pomaže i klinička psihologinja"
Ovo je prvi ovakav slučaj (odkad pratim živu scenu) da se u realizaciju predstave uključuju i outsajderi u konkretnoj priči ovdje je možda bilo i drastično
jednostavnije poistovjećivanje glumačke ekipe sa konkretnim situacijama u koje su na sceni dovedeni, nasuprot pozicija traumatičnih događaja koje uloge
na sceni proživljavaju a s kojima nije jednostavno poistovjećivanje najviše zbog korijena-traumatičnosti same po sebi. Nisam slučajno za primijer uzeo Matanićev triler kao podlogu na kojoj se bazira usporedba dramske predstave i filma tema je slična u toj jednoj stavki, s razlikom da u slučaju filma imamo
dvije odrasle sestre-kćeri dečka starije kćeri koji flertuje s mlađom ( o čemu sam jednim djelom tipkao ovdje ) a s tim postom su mi bile intencije razlučivanje negativnih postupaka pozitivnih uloga od njihove "negativnosti" i isključivanja njihovog antagonizma na sceni iz kategorije negativnog. U filmu kao treći lik je i ćaća koji je povezan sa mračnom tajnom iz prošlosti. U predstavi "nestajanje" se radi o kako stoji u samoj najavi o nedefinirano-"mladiću" osobu koja nestaje pod "unutarnjim paklom prekrivenim šutnjom". Asociralo mi se samo po sebi-i prije samog gledanja predstave kako ima korelacijskih točaka sa Matanićevim filmom iz 2011. Dio iz linkanog posta o antagonizmu.
"Film već po samoj svojoj najavi i službenom traileru prije nego je imao kino-premijeru na neki način potvrđuje da je Ivo Gregurević u ulozi ćaće negativna uloga-davno je ostavio familiju a sam slogan filma je bio da je "neke obiteljske tajne bolje ne otkrivati" od prvog kadra u kojem je distanciran je i skoro indiferenatn na dolazak svojih kćeri što je indikacija već onda da je nešto stvarno mračno iz prošlosti u pitanju. To se kasnije i potvrdi ali jedna druga situacija je ovdje zanimljiva na relaciji pozitive i negative protagonizma i atagonizma. Dečko je u vezi sa starijom kćeri, Iva ima ulogu mlađe koja je i povezana sa mračnom tajnom iz prošlosti i ta uloga je kompleksna na više razina. Kroz cijeli film od prve scene ima otpor u vezi dolaska u Liku i negativan odnos prema ćaći (sasvim opravdano a to se otkriva tek na kraju pravi razlog) kompleksnost uloge je u tome što u 2 scene tokom filma ima zavodničke intencije prema sestrinom dečku. Po nekom principu bi neki drugi promatrači scene kategorički i tu ulogu iz pozitivne prešaltali u negativnu ali zapravo nije tako.Iako to možda je do percepcije tu ipak postoji više razina".
"Neke obiteljske tajne je bolje ne otkrivati" kad je film bio aktualan to je bio njegov glavni slogan s kojim su se složili neki od komentatora na recenziji filma.
"Zna se lakonski reći da istina boli, ali zapravo ne boli ona nego to što je mi uporno sebi prikazujemo onakvom kakvu lakše podnosimo, što se osobito odnosi na nas same i one koje volimo, ili bi kao trebali voljeti. Za film si me u svakom slučaju zainteresirao, tj. i mene zanima odgovor na pitanje koliko je svrhovito kopati po prošlosti. Ponekada ispadne da je to odlično, jer se stvari raščiste i krene se iz neke čiste pozicije, ali nebrojeni su primjeri da kontinuirano čeprkanje po prošlosti, a posebno onda kada to svatko tumači na svoj način, što je više pravilo nego iznimka, često donese neko novo zlo, bol, problem, neugodnost, ili što već".
Od početka sa sloganom se ne slažem-jer sam već odavno znao konkretno u čemu je stvar a citirani komentar je ostavljen prije gledanja filma. U samom
postu-recenziji sam zadržao okvire općenitosti o mračnim tajnama pa su i općenite interpretacije bile očekivana reakcija. E, sad vidimo na primijeru filma-kojim je sve situacijama rezultirala dugo skrivena mračna tajna iz prošlosti. Nema potrebe da sad prepričavam film. Uglavnom korelacija s nestajanjem u ranijem Matanićevom trileru je samo to nestajanje mlađe sestre koja je u filmu objekt te mračne tajne iz prošlosti. Receznija je objavljena baš u onom periodu kad sam imao najviše kvalitetih i konstruktivnih komentara. Naravno da ovdje u prvom redu ciljam na Isabelči i njenu virtuoznost u lovljenju i najsitnijih poanti.
"Da, u pravu si , zadovoljstvo mi neopisivo i hvala ti neizmjerno na ovome Velikanu kakvog će teško, ako ne i nemoguće biti dostići.Približiti možda, jer ima dosta vrlo nadarenih mladih ljudi koji pokazuju svu raskoš svog talenta,ali ipak, treba im , ne znam definirati, jer to se ne uči na akademiji, treba im ono nešto iznad, usuđujem se reći, a to je ovaj čovjek imao.Da ne progovori niti jednu , jedinu riječ, dovoljno ga je samo gledati; kretnje, mimika, geste, pogled, krajičak usne, grč....mogla bih danima ovako ,ali zaustaviti ću se, Usuđujem se reći da je jedino Fabijan Šovagović na ovako snažan način interpretirao ulogu koja bi mu bila dodijeljenja, ili ju sam izabrao.Da, jedino još on je to ovako mogao, opet kažem da iznosim svoje osobno uvjerenje da nebi došlo do krive interpretacije istog.
Dragi prijatelju, gledala sam film ne jednom, više puta i s pravom je odnio nekoliko iznimno vrijednih nagrada, ne sjećam se sada točno kojih, a nije niti bitno u ovom kontekstu.
Pomiriti prošlost i sadašnjost -tema kojom se film bavi aktualna je i danas i to više no ikad, no, ipak, ili možda i ne, ovaj film to vrlo surovo prikazuje.
Pored najdražeg mi glumca ikad u povijesti naše kinematografije,
a i u budućnosti, usuđujem se izdvojiti i vrlo senzibilnu glumu Ive Mihalić.
Nju jako volim i nekako bih željela da njen talent prepoznaju i daleko moćniji režiseri od naših.
Ona to zaslužuje.
Želim vjerovati da je za nju predodređena svijetla, čarobna, zvjezdana budućnost.
Sve pohvale scenariju, odabiru ambijenta, odabiru glumaca , ma jednostavno sve čestitke svima koji su na bilo koji način učestvovali u stvaranju ovog iznimno kvalitetnog filma, a glumcima posebno.
topao ti pozdrav od srca
p.s. osobno najteži trenutak filma ;...i mene si ubio, a bila sam mala...."
Mini esej u komentaru sa kojim se (kao i onda) kompletno slažem, sad doduše stavljam fokus na Isabelčin ps na kraju komentara. To je prijelomna scena
kad se mračne tajne otkrivaju. Tek je ta scena kompromitirala ne samo tu tajnu nego i poziciju žrtve i njene traume. "Nestajanje" koje je godinama bilo isključeno iz sjećanja ali zabijeno u podsvjesti i koje je u trenutku dolaska i suočavanja s prošlosti ponovo eskaliralo van. Od prvog kadra filma Ivina uloga mlađe sestre/kćeri je u buntovnom položaju/protestu protiv dolaska u Liku i suočavanja sa prošlosti što je i specifičnost određene pozicije uloge i u samom uvodu u film-situacije koja se postupno kompromitira sa samim protokom filma. Prvo pitanje koje je ovdje bilo otvoreno zašto bi se kćer tako intenzivno borila protiv dolaska kod ćaće? Posebno što je starija sestra na neki način emotivno povezana s njim i sami svoj dolazak kod njega iniciran je njenom potrebom za nekim odgovorima? Za takvu radikalnu protestnu reakciju na ideju dolaska s njene strane-indikativno je da mora biti nešto radikalno u pitanju. To je i odgovor na pitanje zašto se nikad nisam složio sa premisom filma-"da je neke tajne bolje ne otkrivati".Postavlja se hipotetsko pitanje što da te tajne ostanu vječno zakopane? Iz ove pozicije to može biti samo loše mračna prošlost određuje sadašnjost i budućnost proživljene traume posebno tog tipa i još u djetinjstvu to "nestajanje"ostavljaju konstantno aktualnim. Nakon raspleta filma atmosfera je u završnoj sceni koncipirana kao trenutak olakšanja. Uglavnom...sa nekim premisama Matanićevog filma sam i išao gledati predstavu naravno bez stavljanja u isti kontekst filma i predstave koji su dvije sasvim dijametralno i po svemu suprotne stvari samo sa onom premisom u kojoj imaju neku poveznicu tim "nestajanjem" na osobnoj razini. "Predatorska priroda" iz opisa predstave mi je bila prvi indikator da povučem relaciju sa filmom. Ulazna premisa mi je bila po jednoj točki referencija na film i usporedbu ali kasnije se pokazalo-drama ima i više konteksta nije samo jedan problem u fokusu nego više njih.Praizvedba dramskog teksta "nestajanje"
"Dramski tekst Nestajanje jednog od vodećih hrvatskih dramatičara Tomislava Zajeca bit će praizveden 19. siječnja 2024. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Na scenu će ga postaviti redateljica Dora Ruždjak Podolski, a tekst je dobio i drugu nagradu „Marin Držić“ za najbolje dramsko djelo za 2021. godinu. U ovoj briljantnoj drami, kako je i navedeno u obrazloženju stručnog povjerenstva Nagrade, „Tomislav Zajec nas ne tješi i ne zavodi sentimentom, ne moralizira, svojom dramskom partiturom poziva i pojedince i širu društvenu zajednicu da svojim glasom razbiju zid šutnje, da prokažu i kazne zločince“.
Ključna riječ-poziv pojedincima i široj društvenoj zajednici da razbije zid šutnje. Poanta druge i sedme umjetnosti je taj katarzični efekt projekcijska slika na
probleme u stvarnosti. Ispod Matanićevog filma na youtubu bilo je standardno u komentarima subinteligentnih izjava.
"Ovaj film ima vrlo malo teksta. Oćekivala sam više".
"Postoji li i jedan hrv film da je gledljiv"?
"Postoji li i jedan hrv film da je gledljiv"?
Na što se našlo i pametnih replika
"Postoji puno gledljivih hrv filmova ali zahtjevaju određenu razinu intelekta"
"Uopste film nije glup, ajde kapiram da se nekome ne svidja, ali nije glup i ovi sto ostavljaju te hejterske komentare neka gledaju akcije i instant-komedije. Ivo Gregurevic je ovdje dokazao kakva je glumcina, kad licem prica pricu. Ovakve uloge su itekako zahtjevne. Pocivao u miru, veliki glumac"!
A gledanosti je bilo i sa inozemne strane
"Nice movie"
"Finding out that her father was seriously ill, her daughter persuaded her boyfriend and sister to travel to their father's house where he had settled down after leaving them long ago. The daughter wants to take the last chance to talk to her father about everything that has happened in the past . In her father's home, in an isolated landscape covered with snow , deep-seated dark family secrets are slowly being revealed.Finding out that her father was seriously ill, her daughter persuaded her boyfriend and sister to travel to their father's house where he had settled down after leaving them long ago. The daughter wants to take the last chance to talk to her father about everything that has happened in the past . In her father's home, in an isolated landscape covered with snow , deep-seated dark family secrets are slowly being revealed".
"Finding out that her father was seriously ill, her daughter persuaded her boyfriend and sister to travel to their father's house where he had settled down after leaving them long ago. The daughter wants to take the last chance to talk to her father about everything that has happened in the past . In her father's home, in an isolated landscape covered with snow , deep-seated dark family secrets are slowly being revealed.Finding out that her father was seriously ill, her daughter persuaded her boyfriend and sister to travel to their father's house where he had settled down after leaving them long ago. The daughter wants to take the last chance to talk to her father about everything that has happened in the past . In her father's home, in an isolated landscape covered with snow , deep-seated dark family secrets are slowly being revealed".
Obećavajuće je da se u repertoaru subinteligentnih komentara našlo i realnih normalnih, posebno što je glumačka postava briljantna kao i scenarij režija
i kompleksna važna priča sama po sebi. Subinteligentne izjave uglavnom daju oni iz prve premise posta koji nemaju kapaciteta svatit ili kojima je filmska/kazališna adaptacija ovakvih stvari oblik "nemorala"
Premisa 4
S tim u vezi, prije gledanja dojmovi su mi bili podijeljeni kakve će reakcije potencirati predstava sa crnjak podlogom. Opće poznata stvar kad je bilo kazališne publike koja se zgražavala nad psovačinom na sceni skroz dekontekstualizirano i fiksirano na same riječi po sebi logična je pretpostavka da će biti frkanja nosom na delikatnu temu koja je šablona predstave. U instagram storyjima HNK Zagreb objavljeni su kadrovi s probi za predstavu.Dijelić scene probe i malo scenarija koji je objavljen kao najava.
KADAR#1
HNK Zagreb INSTAGRAM STORY SCREENSHOT
Otkrivanje djela scenografije i scenarija prije gledanja u kompletu.
"-evo me u povijesnom špaliru ponosnih žena koje su svojim muževima pred velike bitke ritualno vezale kravate."
KADAR #2
HNK ZAGREB INSTAGRAM STORY SCREENSHOT
-"Moja domovina nema budućnost ako ta budućnost nisam ja"
KADAR#3
HNK ZAGREB INSTAGRAM STORY SCREENSHOT
-Znači ja sam pomogao da vam je lijepo vi to zovete nestajanje što to znači? Karlo jel ti vidiš da ovo nije normalno?
Natruhe scene natruhe scenarija, stvar se sad već drastično kuha a znatiželja je sve intenzvinija. Kadrovi daju neke informacije a opet u principu o samoj suštini ne govore ništa. Jedino što je očito-kadrovi su vjerodostojni prikazane scene odgovaraju događajima u najavi.Svježi tekst nakon sinoćnje premijere drama o predatoru koja se isčekuje
‘Nestajanje‘ je drama o suočavanju sa samim sobom, a onda i s onima koji su nam okrutno pokušali oduzeti vlastito ja‘
"Nestajanje" je, kako tumači njezin autor, drama koja govori o dvije obitelji, jednoj koja je već dulje vremena zajedno i drugoj tek formiranoj te zajedničkoj tajni koja ih povezuje. Drama je to o odnosu predatora i njegove žrtve, i o tome koliko je osobne hrabrosti potrebno kako bismo se izborili protiv vlastitog nestajanja. Protagonist ove drame čitavo se vrijeme bori s traumom koju je zadobio još kao dijete i koju na neki način gotovo nehotice obnavlja. U tom trenutku započinje i njegova borba kroz koju polagano od onoga koji želi da ga nema postaje onaj koji shvaća da se jedino sam može izboriti za pravo na vlastiti život."
Čitanjem tekst(ov)a i prije gledanja dolazile su mi razne asocijacije s Matanićevim filmom. S tim da je predstava podijeljena na dvije obitelji dok je u filmu
jedna. Trauma iz djetinjstva o "odnosu predatora i njegove žrtve" stvari koje su konzistentne sa događajima u "ćaći" koje se otkrivaju u samoj turbulentnoj
završnici. Mlađa kćer dolaskom u Liku ponovo proživljava traumu iz djetinjstva zakopanu u podsvijesti "nestajanje" koje je prekinuto u trenutku kad se kompromitira godinama sakrivena istina. Ali to je samo jedna stvar od njih više u 140 minuta predstave trebalo bi biti interpretirano daleko više od te jedne
teme s tom pretpostavkom sam i došao u kazalište a tako je štoviše i napisano u samoj najavi.
A sad je večer D na redu večeras napokon pogledano u kompletu ove scenske interakcije skenirane za 24-satnih instagram priča.
Pozicija s koje pogled najbolje puca na scenu. Pretpostavke s kojima sam dolazio na predstavu su se pokazale u nekoj razini točne kad sam povlačio usporednu realciju sa Matanićevim trilerom samo u konkretnom pogledu predatorstva jednog od glavnih likova. Drama je podijeljena u tri djela prvi dio "mišolovka" koji je i prikazan na fotkama gore otvara predstavu.
2.
"Karlo je ispred ogledala U košulji i gaćama nespretno pokušava vezati kravatu."
VJERA-(izvan scene) Karlo...uhvaćen si
KARLO-Molim?
VJERA-A što pa vidjela sam
KARLO-Vidjela si -
VJERA-...vidjela sam te da plačeš no sinoć plakao si
VJERA (iza scene) Naravno da je i menedirnulo. Ali čak i ne toliko radnja mislim naravno, uvijek te dirne kad su djeca u pitanju ali zapravo se uopće ne radi o tome ....Karlo.
VJERA-(izvan scene) Karlo...uhvaćen si
KARLO-Molim?
VJERA-A što pa vidjela sam
KARLO-Vidjela si -
VJERA-...vidjela sam te da plačeš no sinoć plakao si
VJERA (iza scene) Naravno da je i menedirnulo. Ali čak i ne toliko radnja mislim naravno, uvijek te dirne kad su djeca u pitanju ali zapravo se uopće ne radi o tome ....Karlo.
Sve počinje uobičajeno normalan obiteljski život intelektualca sa primljenim prestižnim nagradama koji skriva mračnu prošlost koja se tek razotkriva na kraju. Scena je podijeljena paralelno tokovi se spajaju između Karla i Marka na sceni u jednoj je interakciji sa svojom ženom policajkom dok se paralelno odigrava druga u prvoj obitelji. Kompleksnost drame je u detaljima koji su koncipirani u pravoj triler formi. Nestajanje "želim da me nema" (Marko) nakon što je svog sina zaboravio u autu na vručini a sve što se negativno događa u njegovom životu su posljedice traume iz djetinjstva doživljene od strane profesora u čijem je kampu bio kao dijete. Ali ovo ima šire kontekste ovo je drama o više nestajanja.
HNK ZAGREB INSTAGRAM STORY SCREENSHOT
2.TEA
"Dečko je kroz suze sam sebi govorio da će do sutra sve to proći.Ali tata mu je rekao da neće, jer vrijeme liječi stvari samo ako se u međuvremenu s tim vremenom nešto radi.
Zasad ću stvar ostaviti na poziciji Karla Marka i njegove žene policajke. Upali su u krizu odnosa i svađu zbog situacije u kojoj je sina ostavio u autu na vručini, da bi se ispostavilo da su traume iz djetinjstva odredile sve u njegovom životu. Jedno nestajanje koje je zabijeno u podsvijest i koje u određenom
vremenu izbija na sve strane kao i u slučaju "ćaće" zajednička relacijska točka se tu može povući. Ali ovo je kompleksna drama i o drugim tipovima nestajanja ali o tome više u nekom od narednih postova- da se ne bi oteglo u trakavicu stvarno dosta toga ima na tapetu.
